Pojedinačno I opće u sociologiji


download 0.7 Mb.
jenengPojedinačno I opće u sociologiji
Kaca9/24
KoleksiDokumen
a.kabeh-ngerti.com > Ekonomi > Dokumen
1   ...   5   6   7   8   9   10   11   12   ...   24

Dahrendorf smatra da funkcionalizam prikriva činjenicu da u društvima osim harmonije, ravnoteže i stabilnosti postoje ozbiljni sukobi i interesne polarizacije.

Homans smatra da funkcionalizam nepotrebno teži objašnjavanju društva u cjelini umjesto da se zadrži na djelovanju pojedinca.

Lockwood inzistiranje na normativnoj pojavnosti društva smatra udaljavanjem od njegovih realnih materijalnih temelja i zatvorenom samodovoljnom teorijom.

Još su teže optužbe da je riječ o ideologiji obrane postojećih nepravednosti u društvu i ponovno otkrivanje raznih marksističkih radikalnih teorija. Najteža primjedba je prigovor statičnosti koncepta i nemogućnosti funkcionalizma da razumije promjene.
Evolucija društava
Parsons je u svoju teoriju unio razvojnu dinamiku kao glavno obilježje društava. Glavna djela u tom periodu bave se evolutivnom promjenom društvenih sistema (Structure and process in modern societies, 1960., Societies: evolutionary and comparative perspectives, 1966., The system of modern societies, 1971.).

Društva treba gledati kao polje dinamičnih promjena i neprestanih tijekova društvene mijene, kao sisteme, trajne konstelacije odnosa elemenata u promjenjivoj okolini, kao složeno polje međudjelovanja različitih silnica koje ometaju homeostazu.
Društva su podvrgnuta stalnom diferenciranju u kojem svaka novonastala jedinica znači viši stupanj funkcionalne specijalizacije i veću mogućnost iskorištavanja okoline ili regulacije međuodnosa u sistemu. Promjena je postupna, evolutivna, pri čemu stalni porast razvedenosti znači razvojni napredak. Povremeno integracijski okviri i kapacitet sistema nisu dovoljni za održavanje homeostaze, te otuda dolazi do kardinalne izmjene (propasti ili revolucije) osobina sistema.

Među procesima promjene najvažnije je povećanje sposobnosti prilagodbe, bilo unutar društva stvaranjem novog tipa strukture difuzijom neke kulture, bilo djelovanjem drugih faktora u kombinaciji s novim tipom strukture.
Parsonsova teorija evolucija zasniva se na slijedu razvojnih faza u kojima svaka slijedeća povećava mogućnost adaptacije na okolinu, iskorištavanja energije, materijala i ideja. Razvojna linija ide od primitivnih društava prema onima koja poznaju pismenost, preko društava koja poznaju filozofiju i literaturu do modernih društava zasnovanih na demokraciji i pravnoj državi i sekulariziranim oblicima religije. U slijedu faza primitivna društva smjenjuju prijelazna (arhajska društva i "povijesna" prijelazna carstva), koja prethode nastanku modernog društva.

Primitivna društva karakterizira nizak stupanj diferencijacije svih elemenata društvenog sustava. Društvena zajednica shvaća se kao jedinstveni kolektivitet, a članstvo u njoj stječe se na osnovi krvne ili tazbinske (bračne) veze. Svi odnosi interakcije regulirani su i integrirani sistemom srodstva. Nema razdvajanja društvenih uloga i pojedinac je potpuno uklopljen u čvrstu zajednicu. Umjesto diferenciranosti pojedinih strukturnih obilježja društva - privrede, politike, zajednice, kulture - institucije su stopljene u jedan niskodiferencirani sistem povezan principom srodstva.

Poredak tradicionalnog društva u cjelini je obilježen askriptivnošću: prava i dužnosti pojedinca određeni su porijeklom, spolom, dobi ili kombinacijom takvih od ljudskih postignuća nezavisnih faktora. Askriptivna solidarnost preslikava se i osnažuje religijskim ili mitskim predodžbama o svijetu.

I simbolički sustav je povezan sa sistemom srodstva. Konstitutivni simbolizam postaje činilac društvenih procesa svojim uključivanjem u širi sistem komunikacijskih kodova. Taj sistem sadržava skup pravila koja reguliraju međudjelovanje ljudi u situacijama kao što su brak, odnosi među generacijama, tehnologija i odnosi spram svetih bića - sve to u skladu sa simboličkim značenjem njihova društvenog položaja. Jezik i teritorijalna referencija bitni su za identifikaciju identičnosti odnosa prema rodu i njegovim normama.
U prijelaznom društvu razlikuju se dvije faze - arhajska i razvijena prijelazna faza. Izrazom arhajska se označuje prvo značajno razdoblje u evoluciji prijelaznih društava, tj. umijeće pisanja i kozmologijska religija. Pismenost se širi na sve slojeve društva, što omogućava transgeneracijsko bilježenje iskustva, znanja i mitova. Razvijenu fazu karakterizira puna pismenost viših staleža i religija koja se razvila do filozofskih razina uopćenosti i sustavnosti, te nastanak upravnog aparata i učvršćenje društvene stratifikacije. Svećeničke i upravne funkcije uglavnom su u rukama rodova, a položaji su obično nasljedni.

evolutivnoj promjeni svjetske historijske civilizacije pridonijeli su elementi koji su se pokazali ireverzibilnim sastojkom razvijenijeg društvenog tipa. Institucionalizacije religije (Egipat, Mezopotamija), racionalizacija prava (Rim), učvršćenje principa stvaranja i smjene vlasti te stvaranje sistema kulture i filozofije (Grčka) takva društva pretvara u sjedišta civilizacije.

Razvijenost znači povećanje specijalizacije, odvajanje tipova privredne aktivnosti (stočarstva od ratarstva itd.), nastanak novih tipova vlasništva i socijalnu stratifikaciju.

Društva u kojima prevladava aktivno iskorištavanje okoline, funkcionalna specijalizacija, otvaranje i generalizacija kulturalnog sistema, kompleksnost i individualizacija ličnosti, vrijednosna neutralnost velikog broja odluka, u kojima se postignuće smatra kriterijem određenja društvenih uloga, takva društva zovemo modernim društvima.
Moderno industrijsko društvo u mnogim se aspektima razlikuje od prethodnih. Njegova tehnološka osnova je drukčija, a u proizvodnji faktori kao što su zemlja, rad, kapital i organizacija imaju novu ulogu. Faktori nastanka novog tipa društva su i ekonomski i neekonomski, tj. za nastanak novog tipa društva potrebne su promjene u normativnoj i institucionalnoj nadgradnji.

Tehnološko-proizvodne inovacije osnova su ubrzanja promjena i izraz povećanih kapaciteta adaptacije modernih društava. Najznačajniji neekonomski faktori nastanka modernog društva su nagoni proistekli iz kulturalnih obrazaca i mogućnosti koje osigurava promijenjeni institucionalni sistem. Misli se na nastanak novog tipa poduzetničke i radne kulture, potom institucija i metoda pravne regulacije koje omogućuju uključivanje svih u demokratsko utvrđenje ciljeva i odgovorno izvršavanje odluka, te načelnu primjenu striktno neosobnih pravnih pravila.

Strukturu institucionalnog sistema karakterizira nastanak modernog pravnog i upravnog sistema koji odgovara novoustanovlje-nim odnosima privrede i društva. Važno obilježje tog tipa prava je institucionalizacija principa u širokom području ljudskih odnosa koji su sukladni s institucionalnim zahtjevima industrijske organizacije gospodarstva.
Pod utjecajem Weberove analize nastanka kapitalizma, korijene modernog društva Parsons nalazi u procesu zrenja ideje moderniteta tijekom dugog razdoblja srednjeg vijeka te renesanse u stvaranju specifične kulturne situacije u SZ Europi, te u "prvoj kristalizaciji moderniteta", posebno u Engleskoj u 17. st.

U tom razdoblju dolazi do diferencijacije religije od države, tolerancije religijskih razlika, nestaje legitimizacija vladara religijom jer vjerski stav vladara ne obvezuje njegove podanike. Vlast biva podvrgnuta kontroli parlamenta a pojavljuje se i sve složeniji i efikasniji sistem općeg prava (common law) zasnovan na zakonitosti (the rule of law). Sve to prati snažan porast tehnologije, nastanak tržišnih mehanizama itd.

Napredak je bio potaknut promjenama u kulturi (sekularizacija), sistemu ličnosti (individualizacija i svjetovni asketizam) usmjere-nima na postignuće na ovom svijetu, dok je istodobno i sama povratno poticala političku promjenu, promjenu kulture, stila života i socijalizacije ličnosti.

Francuska revolucija je raskidanje veze s difuznom političkom zajednicom. Uloga građanina koji je nosilac prava i obveza, slobodan i jednak s drugima, koji odlučuje, bira i sudjeluje u političkom sistemu, odvaja političku sferu od difuzne društvene.

Promjene time nisu zaustavljene, već ubrzane. Promjene u sistemu obrazovanja, u društvenoj stratifikaciji, u urbanizaciji dovode do stvaranja novih područja povećane diferencijacije. Sve brže i sve jače diferencija se nastavlja po svim dimenzijama i u svim oblicima društvenih sistema.

Moderno društvo je složeno. Karakterizira ga odvojenost i sve veće razdvajanje i stabilizacija podsistema u sistemu akcije, specijalizacija i razdvajanje elemenata društvenog sistema. Današnje stanje razvoja društva i njegovih problema u centar smještaju socijetalnu zajednicu, ne ekonomiju, politički sistem ili sistem vrijednosti. Utjecaj obrazovne revolucije postaje prvorazredne važnosti.

Primjer funkcionalizma: r. Davies i W. E. Moore
Nema društva u kojem nema klasa i slojeva. Društvena stratifikacija je neizbježna, ali i potrebna da bi društvo poticalo ambicije, nastojanja i ideje ljudi da postižu društvene ciljeve. Društvo treba doživjeti kao skladan poredak uloga i funkcija. Ono ima određene funkcije koje su mu potrebne za opstanak, a svaka funkcija, da bi se obavljala trajno i dobro, propisuje uloge. Naš život su skupovi uloga, zahtjeva da se ponašamo na određen način. Društvo nam nameće uloge i postavlja zahtjeve.

Društvena stratifikacija i društvena nejednakost imaju istu funkciju. One su neizbježne i dobre za društvo u tome što svatko radi različitu funkciju i ima različite uloge prema društvenoj podjeli rada. Slični poslovi, znanja i uloge stvaraju grupe različitog položa-ja. Razvedenost društva posljedica je podjele zadataka, te društvo napreduje jer svatko od nas obavlja neku od dodijeljenih uloga (prijatelj/član obitelji…).
Funkcionalisti se koriste pojmom diferencijacije - povećanja složenosti, jer su za njih to procesi koji prethode stratifikaciji.

U društvima se razvojem pojavljuje sve više uloga - horizontalno se povećava razvedenost, formiraju se institucije i skupine. Postojanje viših i nižih u tom procesu je sporedno. Smisao postojanja viših i nižih prema moći i statusu je integracija podijeljenih zadataka, uključenost u grupe kao društvu korisne institucije. Društva su povezana jedinstvenim skupom vrijednosti koje ljudi dijele i normama koje nameću društva. Zato je za funkcionaliste nezamislivo priznanje konflikta kao sastavnog dijela društva. Za konflikt nema razloga - svatko obavlja svoju dužnost i on bi samo smetao. Zato društveni slojevi žive u odnosu harmonije i slaganja, konsenzusa i dobrovoljnosti, podvrgavanju pravilima istim za sve, dijeleći sudbinu društva.
Prema mišljenju Daviesa i Moorea diferencijacija društva je posljedica povećanja i složenosti društva. Svaki dan nastaju novi zadaci i poslovi, a time i nove uloge. Glavna je funkcionalna nužnost koja objašnjava univerzalno postojanje stratifikacije upravo potreba odabiranja s kojom se susreće svako društvo koje želi smjestiti i motivirati pojedince u društvenoj strukturi. Društvo mora rasporediti svoje članove na društvene položaje i potaknuti ih da izvrše dužnost na tim položajima. Zato se mora pozabaviti i motivacijom na dvije razine; potaknuti pojedince da žele popuniti društvene položaje, te da jednom na tim položajima žele izvršavati dužnosti. Radi toga društvo prvo treba neku vrstu naknade koja mora biti poticajna, i drugo takve naknade treba različito rasporediti prema položajima (Neka načela stratifikacije, 1942.)
Stratifikacija postoji u svakom društvu, ali u svakom društvu postoje i položaji koji su od veće važnosti za njegovo djelovanje. Sve društvene uloge moraju biti popunjene i svi zadaci izvršeni, inače nastaju poteškoće djelovanja društva. Neki društveni položaji i uloge zahtjevaju posebne sposobnosti, znanja i talente - oni su rijetkost, nemaju ih mnogi, i na tržištu radne snage vrijede više. Za takve sposobnosti potrebni su uz prirodne dispozicije i dodatni napori i motivi za njih. Važni društveni položaji obično zahtjevaju duže periode školovanja i sakupljanja iskustva. Obećanje nagrade za povećane napore i žrtvovanja trebalo bi biti motiv za sposobne. Nejednakost je sredstvo kojim društva potiču da najvažnije zadatke obavljaju najbolji.

Funkcionalizam tvrdi da je društvena stratifikacija ponajprije horizontalna: po ulogama i zadacima, profesijama i institucijama. Ako i postoje nejednakosti moći, bogatstva i ugleda, takva stratifikacija je neizbježna i potrebna, jer suradnja zahtjeva poveziva-nje i institucije. stratifikacija je korisna jer nagrađuje ljudske sposobnosti i rad.
Rafinirani funkcionalizam: Merton
Robert King Merton (1910. - 2003.) u počecima svoga rada bio je pod utjecajem Parsonsa ali i njegovih oponenta Pitrima Šorokina i Paula Lazarsfelda. Merton je na taj način stekao iskustva i u empirijskim i u praktičnirn istraživanjima te paralelno dobio izvrsnu poduku o sociološ­koj tradiciji. Vrjerojatno je to pomoglo da se prevlada umjetno stvoren raskol između općih teorija i empirijskih socioloških istraživanja. (Social theory and social structure, 1949.).

Merton prihvaća osnovne postavke funkcionalizma. Društva, da bi opstala, moraju imati određene karakteristike i funkcije. Zastupanje i vjerovanje u vrijednosti i poštovanje norme pretpostavke su postojanja društva. Za potrebe društva stvaraju se institucije, dakle norme i vrijednosti. Međutim, funkcije ne vrše samo one zadatke za koje ih svjesno stvaramo, a i sasvim različite funkcionalne alternative omogućuju da se postigne isti cilj. Osim funkcija, kao nužnih fenomena svrhovitih prema očuvanju cjeline društva, postoje i funkcije koje tome nužno ne služe (functional alternative). Postoje i disfunkcije, popratne pojave čije efekte nismo željeli, nismo planirali ni predvidjeli. (Social theory and social structure, 1957.)
Postoji često konfuzija između subjektivnih namjera i objektivnih postignuća. Ne postižu se samo namjeravani učinci, već i mnogi uzgredni ili čak neželjeni. Merton smatra nepotrebnim inzistiranje na "funkcionalnoj jedinstvenosti društva", jer društva nisu nikad potpuno i homogeno integrirana. Odatle i zaključak da ako nešto postoji kao društveni fenomen, to ne mora značiti da samim postojanjem ima neku društvenu funkciju. Mi trebamo uočiti i negativne ili disfunkcionalne posljedice nekog fenomena.

Npr., birokratska organizacija, kako je određuje Weber, ima izvjesne karakteristike koje jamče njezinu funkcionalnost: hijerarhija, pro­fesionalnost, stega, poštovanje pravila. Međutim, baš striktno poštovanje tih načela rezultira izvjesnim disfunkcijama:

  1. Birokrati su obvezni strogo poštovati pravila, ali to dovodi do nesnalaženja u novim nereguliranim situacijama. Birokratska organizacija je nefleksibilna i neinovativna, a postojeća pravi­la tumače se i primjenjuju kruto. Birokrati ne mogu inovirati i mijenjati, ne smiju improvizirati.

  2. Hijerarhijska delegacija nadležnosti nužna je radi efikasnosti organizacija. No delegacija dovodi do "izmještanja ciljeva" (displacement of goals). Umjesto vanjskog cilja radi kojeg organiza­cija postoji, stvarni je cilj poštovanje pravila i u situacijama kad je to neproduktivno. Puko poštovanje ceremonija i rituala za birokraciju je važnije od njezina učinka.

  3. Naglašena neosobnost je korisna osobina za djelovanje organi­zacije, ali ona dovodi do napetosti i sukoba prema strankama i okolini, umjesto objektivnosti načelo je bešćutnost.

Pritom je važna činjenica da je riječ o neizbježnim suprotnostima. Dobro i korisno načelo postiže neželjene i neočekivane konzekvencije. Ne može se postići samo ono što je funkcionalno i korisno, a da se ne poveća rizik i pojava disfunkcija.
Merton je imao veliki raspon neznanstvenih interesa. Npr. pune 23 godine radio je na knjizi On the shoulders of giants. Knjigu je započeo kao potragu za značenjem i korijenom rečenice lsaaca Newtona. "If I have seen farther, it is by standing on the shoulders of giants".

lzmislio je i frazu "phenomenon of the 41st chair", kojim opisu­je situaciju znanstvenika koji je postigao sve kao i ostalih 40 najboljih, ali nije ušao u krug onih koji su dobili Nobelovu nagradu i priznanje. Za sociologiju nema Nobelove nagrade, i on je nije ni mogao dobiti. Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je njegov sin, istog imena i prezimena.
1   ...   5   6   7   8   9   10   11   12   ...   24

Astronomi


Nalika Nyalin materi nyedhiyani link © 2000-2017
kontak
a.kabeh-ngerti.com
.. Home