Pojedinačno I opće u sociologiji


download 0.7 Mb.
jenengPojedinačno I opće u sociologiji
Kaca8/24
KoleksiDokumen
a.kabeh-ngerti.com > Ekonomi > Dokumen
1   ...   4   5   6   7   8   9   10   11   ...   24

Teorija elita u modernoj sociologiji
1. teorija elita poslužila je kao osnova nastanka kompleksnijih teorija stratifikacije i raspodjele političke moći u suvremenim društvima. Jednostavne sheme elitistič­kih teorija su omogućivale laku operacionalizaciju potrebnu za empirijska istraži­vanja i prepoznavanje stvarnih odnosa moći.

Wright Mills u SAD istražuje društvenu slojevitost i ustanovljuje stapanje birokratskih, ekonomskih i vojnih elita u jedinstvenu elitu moći. Burnham utvrđuje postojanje menadžerske elite koja preuzima funkcije kapitalista u upravljanju privredom.

Michaels ustanovljuje željezni zakon oligarhije, pojavu da se u komplek­snim organizacijama (bavio se posebno političkim partijama) vlast uvijek koncentrira u rukama manjine na izvršnim položajima. Taj zakon važi za sve partije, sve poretke i sva vremena, premda je dokaze za svoju tezu pronašao u analizi njemačke socijaldemokracije.

Dahrendorf, Aron, Bottomore, EIlul i drugi suvremeni autori služe se teorijom elita radi analize specifičnih društvenih slojeva karakterističnih za suvremeno društvo (administracija, tehnokracija, politička elita itd.).
U tu skupinu uvjetno možemo uvrstiti i istraživanja moći u lokalnim zajednicama (Presthus, Hunter itd.), pa i empirijska istraživanja klasne strukture kao što su ona Lockwoodova i Goldthorpova koja su pokazala da moderna radnička klasa po svojim karakteristikama ne odgovara obilježjima postuliranima u teorijama. Stil života, vrijednosti i ekonomski položaj gornjih slojeva te klase odvajaju ih od fizičkih radnika, a istodobno službenički slojevi, gubeći materijalne beneficije, postaju sve sličniji takvoj radničkoj aristokraciji.
2. su neke novije političke teorije koje se bave političkim revolucijama 20. st. Već je Trocki utvrdio da se sovjetski sustav ne može zvati socija­lizmom, već etatizmom i birokratizmom kojim upravlja jedna od naroda odvojena kasta, što se nadovezuje uz njegovu raniju spoznaju da "biro­kratizam nije preživjelost iz ratnog razdoblja, niti vlast nesposobnih činovnika, već princip kojim jedan društveni sloj vlada nad narodom".

Kao kontrast možemo navesti Parkinovu analizu cirkulacije elita, kojom je utvrdio da u zemljama socijalističkog tipa postoji veća horizontalna mobilnost između slojeva, i to da su u tim zemljama mehanizmi zaštite socijalnih beneficija grublji i jasnije vidljivi jer su u njima i distribucija i proizvodnja direktno vezane uz političku moć.

Baveći se stabilnošću političkih sistema, ustanovljuje da se potlačeni ne kontroliraju golom silom, već suptilnim mehanizmom socijalnog napre­dovanja, poticanjem niskih aspiracija i rezignacijom nižih slojeva, soci­jalizacijom i kontrolom obrazovanja. Politički radikalizam usmjeruje se prema dokolici, igrama na sreću, zabavi, sportu i ceremonijama.

7. nove sociološke teorije
nakon II. svj. rata započinje dominacija američke sociologije. Tijekom godina stvorene su u Sjedinjenim Državama brojne institucije, škole i istraživački instituti.

Istraživanje urbane sociologije, kriminološka istraživanja i izniman razvoj empirijskih istraživanja preselila su središte sociologije na drugu stranu Atlantika. Posebno snažan poticaj bio je dolazak istaknutih, mahom njemačkih teoretičara koji su izbjegli pred nacističkim progonima i ratom. Oni su u američku sociologiju uvrstili shvaćanja Marxa, Webera, Durkheima i Freuda.

Istodobno, neki specifično američki pristupi, npr. škola ljudskih odnosa, socioletrija ili filozofski utjecaji američkog pragmatizma na znanstvenu scenu, postavili su pitanja o kojima je klasična sociologija malo govorila: pitanje socijalizacije i društvene integracije, razumijevanja normi, sociologije obrazovanja, uprave, grada itd.
Dominantan teorijski pristup postao je funkcionalizam, koji ima više teorijskih prethodnika jer se glavna ideja nalazi u raznim prethodnim shvaćanjima - da društva treba smatrati sistemom institucija koje obavljaju određene funkcije potrebne za njihovo održavanje. Najjači poticaj dolazi od Spencera i Durkheima - društva treba zamisliti kao organizme ili strojeve. Kao što tvrdi evolucionizam: potreba stvara organ. Takvu liniju razmišljanja slijedi funkcionalizam.

Svaki sistem mora imati odgovor na potrebe svog održanja, a potrebe sistema postaju njegove funkcije. Funkcije obavljaju institucije, a odnosi između institucija su strukture (elementi) sistema. Same institucije djeluju jer u njima postoje uloge i zadaci koje obavljaju pojedinci.

Funkcionalizam tako društva zamišlja kao skupove povezanih i međuzavisnih društvenih uloga kojima su institucije okvir, a norme i vrijednosti način usmjeravanja ponašanja.
Funkcionalizam se kao analitički pristup može pojednostaviti na traženje odgovora o tome koja je svrha nečega u društvu. U tom svjetlu društva vidimo na nov način - kao sistem, ustroj. Ne razmišljamo o "unutarnjem bitku pojave" (ontološka supstancijalnost), ne pokazuje nam koji je opći smisao nečega, već koju funkciju pojava ima za cjelinu djelovanja društva.
a) Potreba, funkcija i norma
Potrebe i funkcije sistema objektivno su zadane. Takva funkcionalna zadanost stvara potrebne institucije i strukture. Potreba stvara normu, instituciju i funkciju.

Svrha organizacije razlaže se na funkcije i odgovarajuće strukture, sve dok se ne pojave institucije i uloge koje pojedincu nalažu određeno djelovanje. Kažemo nalažu jer je riječ o normama i vrijednostima. Kažemo norme kad želimo istaknuti pritisak društva prema pojedincu i kažemo vrijednosti kada želimo istaknuti da takve zadatke pojedinac obično doživljava kao svoje želje i potrebe, vlastiti smisao i kriterij ponašanja.

Vrijednosti su ti zahtjevi koji osiguravaju cjelinu (regulaciju) društva. U svijesti pojedinca vrijednosti su stabilne kao određene zapovijedi i zabrane, naučeni (ne naslijeđeni) način razmišljanja i gledanja na svijet. Sistem će opstati ako takve vrijednosti služe potrebama koje on ima.
b) Konsensus i sukob
važan zadatak društva je povezivanje društvenih uloga u cjelinu - ne povezivanje pojedinaca, nego njihovih djelovanja. Predmet interesa nije čovjek pojedinac - skup i zbroj svih pojedinaca ne čini društvo. Društvo čine norme i vrijednosti, institucije i funkcije koje obavljaju. važan element (podsustav) društva prema ovom smjeru razmišljanja je kultura (jer je cjelina normi i vjerovanja društva) i socijalizacija, koja je proces primanja društvenih vrijednosti kao vlastitog pravila ponašanja.
Budući da vrijednosti treba uskladiti i povezati, funkcionalizam inzistira na važnosti konsenzusa i legitimacije.

Konsenzus - slaganje i dogovor - navodi se kao opreka sukobu. Društva se sukobima raspadaju, a održava ih dogovor ljudi (tj. način da se dogovor postigne). U modernim društvima konsenzus se ne nameće, već postiže demokratskim pravilima, toleranci-jom i pluralizmom. Legitimizacija je postupak opravdavanja vlasti, način da se dobije jasan odgovor na pitanje tko i na kojem temelju (zašto) ima vlast.

Društva osim toga tebaju kontinuitet - trajnost i stabilnost. Bitno je u društvima postići ravnotežu između svih njegovih dijelova, dakle postići integraciju zajedničkih vrijednosti.
Naglašavanje sustava vrijednosti i normi ne znači da funkcionalizam ignorira materijalni svijet - materijalna stvarnost postoji, ona je za društva okolina kojoj se treba prilagoditi. Materijalni svijet može se tumačiti kao izvor vanjskih potreba društva.

Promjene društva događaju se pod pritiskom takvih vanjskih zahtjeva (egzogene promjene). Funkcionalisti smatraju da je prilagodba stalno povećanje složenosti društvenih struktura i to izjednačuje s mogućnostima iskorištavanja okoline. Promjena je postupna, evolutivna, pri čemu stalni porast razvedenosti znači razvojni napredak.
Talcott Parsons
Rodio se 1902. (do 1979.) u Colorado Springsu u religioznoj protestantskoj obitelji.

Prema svojoj znanstvenoj inspiraciji pripada slijedu europskih teoretičara, jer su na njegov intelektualni razvoj najdubljeg traga ostavile godine provedene na školovanju u Europi (London school of Economics 1925. i Heidelberg 1927.).

U to vrijeme britanska je antropologija bila pod snažnim utjecajem Radcliffe-Browna i njegove ideje da se razlučivosti društava i kultura mogu razumjeti prema njihovim funkcionalnim sličnostima. Društvene institucije stvorene su prema potrebama zadovolje-nja osnovnih instinkata i nagona. Iako se, npr. oblici braka razlikuju, funkcija im je ista.

B. Malinowski, također pripadnik tog teorijskog kruga, smatra da društva trebaju "povelju" (charter) kojom se vrijednostima i kulturalnim zahtjevima reguliraju načini zadovoljenja bioloških poriva. Sva društva moraju osigurati zadovoljenje potreba i ostvariti integraciju takvih institucija i normi u društvenu cjelinu - ona koja to ne mogu, propadaju. Njegove ideje povezale su u jednu cjelinu sociologiju, psihologiju (osobito psihoanalizu) i biologiju. Ističe povezanost društvenih i kulturnih institucija s biološkom i psihološkom konstitucijom pojedinaca u delikatni sistem povezanih dijelova (npr. obitelji, religije, trgovine). Poremećaj u jednom izaziva poremećaje u drugima.
Još jači utjecaj na njega ima upoznavanje s europskom filozofskom i sociološkom tradicijom.. Prije svega riječ je o studiji Webera i njegovoj ideji nastanka kapitalizma, i uopće o širem filozofskom i sociološkom kontekstu analize nastanka pitanja tržišta, rada, tehnologije, vlasti ili klasne podjele.

Nakon toga prevodi i djela Pareta, kojima je američku društvenu znanost trajno usmjerio na pokušaje recepcije, reinterpretacije i integracije europske tradicije u istraživanjima modernog društva.

Nakon dolaska na Harvard (1927., 1931.) započinje s istraživanjima odnosa bioloških, psiholoških i društvenih znanosti (pogotovo sociologije i ekonomije), uz naglašenu namjeru stvaranja općeg, generaliziranog teorijskog sustava - nastojao je naći zajedničku teoriju za sve društvene znanosti.
U praktičnom životu isticao se nastojanjima stvaranja istraživačkih centara za razna sociološka područja, stvaranjem časopisa, sociološke udruge (1949. izabran je za predsjednika American Sociological Association), a djelovao je i kao savjetnik vlade na obnovi njemačke privrede i demokracije. odbacio je ideje da Njemačku treba razoriti i dezindustrijalizirati (Morgenthau Plan).

Parsons je područje sociološkog istraživanja proširio na fenomene koji su smatrani domenom drugih znanosti: medicine (sociološko određenje bolesti, pogotovo mentalnih), prava (uloga pravnika kao profesije), teologije i ekonomije (npr. knjiga Economy and Society, 1951.).
a) Teorija društvene akcije

Parsonsova shema društvene akcije polazi od pojma aktora - subjekta djelovanja, koji može biti pojedinac ili kolektivitet u akciji. Aktor ne djeluje nasumce, već je njegovo djelovanje usmjereno i kontrolirano smislom ("smislenim namjerama" - meaningful intentions) koji akteri pridaju ponašanju. Ciljevi koje si postavljaju izvedenice su sistema kulture, kao i određenja mogućih sredstava i poteškoća u postizanju cilja. Svi ti elementi regulirani su normativnim standardima konkretnog društva. Društvo nameće takve vrijednosne standarde određujući smislenost akcije u okviru kulture.

Parsons zato inzistitra na važnosti sistema kulture, tj. sistema društvenih vrijednosti koje pojedincu daju "smislenost" značenja i postupaka te simbolički sistem s kojim se identificira. Simbolički sistemi su npr. religije, jezik, nacionalni osjećaj i sl.
Vrijednosti daju općenitu predodžbu o tome što je poželjno i vrijedno truda. Zajednički cilj potiče na suradnju. Postizanje cilja osigurava logika dijeljenja cilja na razine konkretnijih zadataka. Uloge osiguravaju sredstva pomoću kojih se vrijednosti i ciljevi pretvaraju u djelovanje. Društvene uloge su zahtjevi prema pojedincu: predvidivi način ponašanja s obzirom na situaciju u kojoj se pojedinac nalazi. Tko ih krši, riskira društvenu reakciju. Uloge tvore institucije - to su trajni obrasci rješavanja funkcionalnih imperativa postojanja društva.

Potrebe se transformiraju u kulturom određene oblike. Prirodni nagoni (žeđ, glad ili spolnost) dobivaju oblike koji su društveno prihvatljivi (iako smo žedni, nećemo piti vino ako nam to religija brani). Norme tog tipa internalizirane su socijalizacijom.
Teorija akcije poslužila je Parsonsu za deskripciju, klasifikaciju i sustavno uspoređivanje društvenih struktura. U tome je prepoznao osnovu za proširenje interesa na studije globalnog društva. U radu mu je osobito pomagao Robert Bales, koji je istraživanjem malih grupa došao na pomisao da je u svakom društvenom djelovanju moguće analitički opisati osnovne funkcije koje ima svako društvo (four function paradigm). Slijedom toga Parsons svoje djelovanje usmjeruje na istraživanja djelovanja društvenog sistema. Društvo gleda kao cjelinu, prepoznaje njegovu strukturu i principe funkcioniranja. Drugim riječima, društvo je sistem koji se adaptira okolini.
b) Funkcionalni imperativi i struktura društvenog sistema
Svaki društveni sistem mora zadovoljavati određenim osnovnim zahtjevima da bi zadovoljio potrebe i sačuvao svoje performan-se u promjenjivoj okolini. Te zahtjeve naziva funkcionalnim imperativima, odnosno funkcionalnim preduvjetima:

  1. adaptacija (adaptation) - svako društvo mora zadovoljiti fizičke zahtjeve preživljavanja na račun okoline kojom se koristi. Proizvodnja i raspodjela u najširem smislu riječi glavni su dio te društvene funkcije. U suvremenom društvu funkcija adaptacije zahtijeva diferenciranu mrežu mnogih aktivnosti, od znanstvenih istraživanja do industrijske proizvodnje, od brige o okolini do transporta.

  2. Postizanje ciljeva (goal attainment) - svako društvo mora postići stav o zajedničkom i općem cilju, te prioritetima njihova rangiranja. Mora postojati mehanizam identifikacije, selekcije i odlučivanja o ciljevima. Utvrđivanje ciljeva - u formi politike - postoji u različitim oblicima od totalitarnih diktatura do demokratskog sistema, od goniča robova do samoupravljanja u organizacijama.

  3. Integracija (integration) - svako društvo mora osigurati cjelovitost funkcioniranja svojih sastavnih dijelova povezujući ih u neproturječnu cjelinu. Integracija služi zadržavanju odgovarajućih društvenih i emocionalnih odnosa između članova sistema, tj. (Durkheim) služi stvaranju i održavanju solidarnosti. Moderna društva integraciju ostvaruju složenim sistemom institucija socijalne integracije i kontrole kao što su država, porodice, crkve, no prvenstveno tu funkciju podržava pravni poredak. Krajnji oblik integracije je utemeljen na mogućnosti primjene sile i države, te u tom smislu i institucije autoritativne interpretacije normativnih obveza spadaju u skup institucija usmjerenih tom cilju.

  4. Održanje obrazaca ponašanja (latent pattern maintenance) - svako društvo mora imati mehanizme održanja društvenih vrijednosti, prihvaćanje kojih navodi pojedince da se ponašaju shodno dodijeljenim društvenim ulogama. Ova funkcija obuhvaća ponajprije sve oblike internalizacije vrijednosnog sistema društva, te različite tipove aktivnosti: kućni odgoj, idejno-političko obrazovanje, odgoj u školama itd. Održanje obrazaca u ovom smislu igra onu ulogu u teoriji društvenih sistema kakvu ima pojam inercije u mehanici. Najbolji primjeri institucija ove funkcije su škola, crkva i obitelj.


Društva su oblik socijalnog sistema. Svi ti sistemi imaju funkcionalne imperative za koje trebaju razviti oblike akcije i strukture za zadovoljenje potreba ako žele očuvati stabilnost i opstati. Te funkcije su adaptacija, utvrđenje ciljeva, integracija, održanje obrazaca ponašanja (AGIL shema). Radi zadovoljenja tih funkcija društveni sistemi razvijaju različite podsisteme i institucije. Društva su sačinjena od različitih slojeva podsistema (religija, politika, ekonomija…) od kojih je svaki sačinjen od skupa institucija stvorenih za zadovoljenje određenog funkcionalnog imperativa.

Institucije su skupovi relativno trajnih obrazaca odnosa, relativno stabilnih normativnih zahtjeva izraženih u obliku vrijednosnih imperativa koji određuju ponašanje u društvenim ulogama.

parsonova teorija naišla je na brojne kritike: Wright Mills napao je njegovu teoriju zbog nerazumljivosti i besplodne općenitosti.
1   ...   4   5   6   7   8   9   10   11   ...   24

Astronomi


Nalika Nyalin materi nyedhiyani link © 2000-2017
kontak
a.kabeh-ngerti.com
.. Home