Pojedinačno I opće u sociologiji


download 0.7 Mb.
jenengPojedinačno I opće u sociologiji
Kaca3/24
KoleksiDokumen
a.kabeh-ngerti.com > Ekonomi > Dokumen
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   24

d) Intervju
Mnogi laici brkaju anketu koju provode terenski istraživači s intervjuom. Kada bi anketar s već gotovim upitnikom od kojeg se ne želi udaljiti bio zainteresiran za svaku pojedinu osobu, mogli bismo govoriti o strukturiranom intervjuu. Ali poanta intervju i jest da se od ispitanika dođe do podataka do kojih ne bismo došli jednostavnim mehaničkim nabrajanjem pitanja. Zato pravi intervjuisti, kako kaže Howard Becker, "zapravo sile ispitanike da budu iskreniji no što su to oni namjeravali biti". Takve intervjue zovemo nestrukturiranim. U njima ispitivača na daljnja pitanja može usmjeriti nešto što je ispitanik rekao, ili jedno pitanje može poslužiti kao povod za niz asocijacija. S obzirom na sposobnost ispitivača ili procjenu situacije, razlikujemo agresivnu i pasivnu strategiju intervjuiranja.
Prednost intervjua je fleksibilnost primjene metode. No neki sociolozi smatraju da intervju ima znanstvenog smisla samo ako je strukturiran, tj. ako istraživač pokušava biti objektivan i nepristran, dok drugi smatraju da je korist intervjua baš u suprotnome, ostvarivanju dublje komunikacije, koja omogućuje da na vidjelo izbije čitav niz potankosti ispitanikova mišljenja.
e) Životne pripovijesti, povijesne i komparativne analize
Ispitivanja životnih pripovijesti mogu biti korisna sredstva sociološke analize. Npr. sociolozi Ivo Thomas i Florian Znaniecki su u studiji Poljski seljak u Europi i Americi ispitivali različite izvore podataka o doseljivanju poljskih seljaka u Ameriku (osobne priče živih sudionika, različite zapise kao što su dnevnici i pisma), te ih potom uklapali u širu sliku jednog razdoblja na temelju poznatih događaja, novinskih članaka i sl. Na taj su način dobili razgranatu sliku dvaju sredina, poljske i američke, te načine na koje su se isti ljudi prilagođavali novonastalim situacijama. Studije koje su tematski fokusirane, ali se koriste različitim izvorima informacija, zovemo i studijama slučaja.

  • Danas je takva dokumentaristička metoda posebno popularna u medijima kao što je televizija. U takvim se studijama kombinira šira društvena pozornica društvenih događaja s osobnim refleksijama, čime dobivamo puniju teksturu događaja i vrijednosti, no što bismo dobili primjenom neke tehnološki i metodološki savršenije metode.

    • Rezultati mogu biti podložni subjektivnosti prikazivača. Sociolog može izabrati ono što mu se čini primjerenim za oslikavanje tematike, ali to ne znači da je njegov izbor objektivan.


Osim pozadinske dokumentacije (filmovi, novine...), sociolozi se koriste i sekundarnim izvorima, svim korisnim izvorima informacija koji nisu proizvod socioloških istraživanja (službene državne statistike).

Kad ne postoje živi izvori informacija, svjedoci događaja koje analiziramo, sociolozi se koriste povijesnim analizama dokumenata. Povijesna istraživanja postaju korisna sredstva makrosociološke analize kada se koriste za komparativne analize društvenih zbivanja.
Pr.I. Seymour Martin Lipset je 1991. iz analize povijesnih događaja u postkolonijalnim zemljama izveo nekoliko socioloških pravilnosti: zemlje koje su naglo prelazile iz jednog sustava uprave u drugi zapadale bi u krizu ako se u njima ne bi razvio središnji sustav vlasti i izvjesna količina političke represije. Ta dva faktora postaju kontraproduktivni kada te zemlje postignu određen stupanj bogatstva - Lipset smatra da je 3000 dolara po stanovniku granica kada zemlje, ako ne postanu demokratske, ponovno padaju u stanje političkih previranja. Britanske kolonije su u usporedbi s drugim kolonijalnim zemljama ostale s najviše "socijalnog kapitala, jer su se zbog razmjerno demokratskog sustava državne uprave za vrijeme kolonijalne vlasti najlakše prilagodile novom demokratskom poretku.

Pr.II. Nešto šira komparativna analiza je ona Thede Skocpol u knjizi Države i socijalne revolucije, gdje je analizirala procese koji su doveli do revolucija u različitim povijesnim epohama u Francuskoj, Rusiji i Kini, kako bi ispitala postoje li slične povijesne pretpostavke koje dovode do naglih socijalnih obrata.
f) Analiza sadržaja
Pretpostavka pri izboru te metode jest da ćemo određenom vrstom formalne ili kvantitativne analize doći do zaključka o latentnom vrijednosnom sklopu, odnosno ideologiji autora.

Formalna analiza sadržaja je postupak prebrojavanja određenih vrsta riječi ili slika u tekstu. Smisao prebrojavanja je isticanje onoga što je autor prešutio. Npr. ako autor u djelu uvijek portretira ženu s pregačom i kuhačom, možemo zaključiti da autor ističe određeni stereotip statusa i uloge žene.

Tematska analiza sadržaja na sličan način pokušava istaknuti kako uobličenje određene teme implicira jasnije ili latentniije izražen vrijednosni sud.

Tekstualna analiza sadržaja pokušava pokazati da tekstovi mogu ohrabrivati neko posebno tumačenje događaja. Npr. sociolozi glasgowske skupine za medije tvrde da ako štrajkaše povežemo s riječima zahtjev i traženja, a poslodavce s riječima ponuda i prijedlog, čitatelji će gotovo sigurno štrajkaše povezati s neracionalnim bukačima, a poslodavce s razumnim i pasivnim žrtvama.

Analiza publike pretpostavlja da publika nije pasivna, već aktivno oblikuje svoje sudove o ponuđenim porukama.
Svi oblici analize posebno su podložni ideološkim tumačenjima interpretatora, no to ni ne čudi, jer je pretpostavka te metode upravo da se autori koriste latentnom ideologijom koju treba pronaći u njihovim skrivenim porukama.
Kriteriji racionalnosti (kvalitete) znanstvenih teorija


  1. Adekvatnost - podudaranje s činjenicama.

  2. Ponovljivost i dosljednost - upotreba jedinstvenih kriterija u objašnjavanju svih važnih činjenica kako bi drugi znanstvenici mogli ponoviti postupke.

  3. Uvećanje činjeničnog opsega i bogatstva dosega teorije - sposobnost za generaliziranje iz ograničenih podataka.

  4. Heuristička ili metodološka plodnost - povezivanje s podacima iz drugih znanstvenih disciplina pomoću jedinstvene metodologije.

  5. Jednostavnost - izbor teorije koja počiva na manje pretpostavki s jednako dobrim rezultatima (načelo Occamova britva).

  6. Povećanje predviđalačke sposobnosti - objašnjavalačko obećanje da će se korištenjem izabrane metode doći do novih podataka.


Kriteriji razgraničenja i logički modeli znanstvenog istraživanja
Što čini znanstvenu teoriju znanstvenom, tj. koji su kriteriji razgraničenja znanstvenih od neznanstvenih teorija?

Induktivisti, kao što su Carnap i Neurath, smatraju da je indukcija, zaključivanje iz činjenica, odnosno s pojedinačnog na opće, jedini način uvećanja empirijskog znanja. Sve ono što se ne može empirijski dokazati nije racionalno, tj. znanstveno (osim matematike i logike).

Falsifikacionisti, poput Karla Poppera, smatraju da je deduktivna metoda opovrgavanja generalizacija jedina ispravna metoda u znanosti. Prvo treba pružiti jednu hipotezu, općenitu premisu zaključka, te navesti jednu ili više činjenica zbog kojih ćemo odustati od hipoteze. Ako se one pokažu istinitima, treba odbaciti hipotezu.

Međutim, u društvenim i biološkim znanostima uvijek ima iznimaka od pravila. Kada bi svaka iznimka bila razlog odbacivanja velike teorije, ostali bismo bez velikog dijela znanstvenih spoznaja. Zato su neki sociolozi i filozofi, kao Thomas Kuhn koncepcijom znanstvenih paradigmi i znanstvenih revolucija, i Lakatos koncepcijom metodološko-istraživačkih programa, ponudili blažu varijantu falsifikacionizma: racionalno je odbaciti teorije i generalizacije, ali tek ako zakažu u objašnjenju većeg broja uočenih činjenica, odnosno tek kada imamo pred sobom bolju konkurirajuću teoriju, koja uključuje više znanstvenih normi.
Kauzalnost i korelacija
Sociolozi često objašnjenjem neke pojave smatraju navođenje njihova uzroka. Takvo se objašnjenje zove kauzalno (uzročno). Navođenje uzroka pojava legitimno je objašnjenje. Npr. Lipset je u jednoj studiji usporedio političke vrijednosti Kanađana i Amerikanaca, te je ustanovio kako su Kanađani bitno konzervativniji od Amerikanaca, što uzrokuje i objašnjava činjenicu da u Kanadi ima mnogo manje razvoda braka.

Međutim, kako je empirijska osnova za zaključivanje najčešće statistika, laici iz pravilnosti statističkih podataka često zaključuju o njihovoj uzročnoj povezanosti, tj. da jedan niz fenomena uzrokuje drugi. To je česta metodološka pogreška koja se zove brkanje kauzalnosti i korelacije. (primjer) Stoga iz korelacije ne smijemo zaključivati na uzročnost.

U ovom slučaju jasna je povezanost dvaju fenomena - radi se o zajedničkom uzročniku. Ali u većini takvih statističkih povezanosti nije jasno upućuje li korelacija na zajednički uzročnik ili između fenomena nema nikakve veze.

Zato se u statistici koristi metoda multivarijantne analize, kako bi se izolirali učinci neovisne varijable na ovisne.

3. AUGUSTE COMTE I POZITIVIZAM U SOCIOLOGIJI
O osobi
A. Comte smatra se osnivačem sociologije. Njegov rad se koristi kao dobra ilustracija prijelomnog razdoblja razvitka učenja u društvu, koji je značio definitivnu pobjedu ideje da u društvima postoje zakonitosti koje se mogu otkriti, na koje možemo djelovati i time utjecati na budućnost.

Isidor Auguste Marie Francoise Xavier Comte rodio se 1798. u Montpelieru. Odgajan je vrlo strogo u religioznom duhu. Vrlo rano postaje agnostik, te se s 14 godina sukobljava s ocem. S reputacijom lokalnog genija odlazi na studij u Pariz (Ecole politehnique), no nakon Waterlooa biva udaljen s nastave. Izdržava se davanjem instrukcija iz matematike, fizike i drugih znanosti. Sa 19 postaje osobni tajnik Henryja de Saint Simonea, čelnika tadašnjeg francuskog socijalizma, polemičara i afirmiranog autora mnogih knjiga. Ta veza i prijateljstvo uvelike su utjeli na Comtea, barem u shvaćanju životnog poziva.

Iscrpljen radom i sukobima doživljava živčani slom od 1827. - 29. i završava čak u duševnoj bolnici.

Njegov moto "Ljubav kao načelo, poredak kao temelj i napredak kao cilj" izražava tri glavna područja njegove aktivnosti.

1845. upoznaje Clothildu de Vaux, s kojom živi, ali skandalizira okolinu svojim nekonvencionalnim ponašanjem (oženjen je za drugu, ima vanbračne sinove). Uz njenu pomoć i inspiraciju postaje afirmirani intelektualac svog doba te priprema svoja glavna djela. Nakon njene smrti 1846. stvara pravi kult "svete zaštitnice znanosti i simbola humanizma".

Od 1851. - 54. objavljuje svoje glavno djelo Sistem pozitivne politike. Umro je 1857. u Parizu.
Veliki zakon o tri stupnja razvoja društva
Osnovna Comteova tvrdnja je postojanje općeg zakona razvoja čovječanstva. Odnose u društvu određuje stanje duha, svijesti, a svaka svijest prolazi kroz 3 faze:

  1. Teološka, u kojoj je duh opterećen fikcijama, gdje se traga za prvim i konačnim uzrocima svega, gdje se pretpostavlja je jedini izvor svega volja višeg bića. Bog stvara, pokreće i mijenja svijet svojom voljom.

  2. Metafizička, u kojoj svijest traga za "općim bićima", apstraktnim svojstvima svih stvari. Nadiskustvena sila, transcedentalna bit je ono što se nastoji spoznati.

  3. Pozitivnoznanstvena, u kojoj se svijet prihvaća kao polje univerzalne sukcesije uzroka i posljedica. Traže se zakoni, konkretni kauzaliteti, odbacuje se postojanje općeg, a postojećim se smatra samo ono što je dostupno osjetilima. Metode koje prevladavaju u ovoj fazi su promatranje, eksperiment, opis i usporedba.


Ta tri stupnja bit su progresa (napretka). Svaki od njih nezaobilazna je faza u procesu društvene evolucije, svake znanosti, pa i pojedinca. Nijedan od njih ne može se preskočiti, zaobići i sva društva slijede isti smjer razvoja. Progres je opći smjer kretanja koji se može usporiti ili ubrzati, ali ne i promijeniti. Determinizam razvoja određen je zrelošću ljudske svijesti, a to je proces koji ništa ne može zaustaviti. Način mišljenja, znanja, svijesti, duha neke epohe određuje opći oblik društva.

Razvoj je pretvaranje kaosa u smišljeni poredak, tj. kako ljudi znaju sve više o svijetu i zakonima koji nas okružuju, tako društvo postaje sve koherentniji poredak vlasti, razvijenija kultura i uređeniji sustav.
a) Socijalna dinamika i statika
Statika ispituje zakone osiguranja cjeline, tj. na području društva sve ono što društvo čini stabilnim, što čini njegovu strukturu. Socijalna statika uspoređuje društva tražeći sustav klasifikacije i veza njihovih sastavnih elemenata. Pitanje kojim se bavi jest "kako društvo djeluje". Naglasak je ovdje na prešutnoj tvrdnji da je korisno sve što društvo čini stabilnim, nepromjenjivim.

Dinamika se bavi otkrivanjem pravilnosti u slijedu oblika u društvenom razvoju, društvenih zakonitosti, pri čemu je osnova veliki zakon o tri stupnja razvoja. Pitanje kojim se bavi jest "kako se društvo mijenja".

Statika se bavi fenomenima kao što su obitelj, religija, podjela rada, država, a dinamika se bavi promjenama znanja i svijesti, mijenjanjem funkcija elemenata društva.
b) Tipovi znanosti
Kroz tisuće godina, promatrajući i isprobavajući različita rješenja, čovjek postupno spoznaje zakone koji vladaju prirodom. U tom procesu mjerenje i računanje su prvi znanstevni doseg, pa otuda matematika postaje prva razvijena znanost koja za nadopunu ne treba religiju. Stupanj primjene matematike u nekoj znanosti bit će za Comtea pokazatelj zrelosti i razvijenosti njenih spoznaja. Nakon matematike kriterij znanstvenosti ostvaruje astronomija, koja u početku i nije bila drugo nego primjena geometrije na objašnjenje kretanja nebeskih tijela. Comte astronomiju posebno cijeni zbog njene sposobnosti preciznog predviđanja budućih događaja. Nakon astronomije razvija se fizika, u čijem je razvoju ključni trenutak bio uvođenje eksperimenta kao glavne metode provjere teorije. Sljedeća je kemija koja se kao znanost konstituirala u 18. st., nakon nje razvija se biologija, a zadnja se u 19. st razvija sociologija.

Pojava sociologije rezultirala je iz nužnosti da se pojedine znanosti integriraju na novoj razini analize, analize društva kao cjeline, da bismo otuda mogli razumjeti parcijalna znanja koja imamo o društvu. Naime, društvo je kompleksan sustav sastavljen od međusobno povezanih dijelova kod kojih zakonitosti otkrivene na razini tih supsistema ne moraju vrijediti za cijelo društvo. Isto tako ne može se analizom pojedinca shvatiti društvo. Istraživanje društva mora započeti sa studijem cjeline međuzavisnog sustava, a pojava sociologije ima upravo taj zadatak.

Sociologija će biti znanost putem koje će metode "pravih" znanosti biti primjenjene na ekonomiju, pravo, psihologiju i sl.

Ovaj niz matematika-astronomija-fizika-kemija-biologija-sociologija ima više značenja:

  1. Svaka znanost ovisi o onoj koja joj prethodi.

  2. Svaka slijedeća bavi se za stupanj kompleksnijim problemom, te je teže očekivati preciznost i mogućnost matematičke formalizacije.

  3. Ovaj red je i pedagoški - najprije se uče temeljne discipline, a zatim one složene i manje precizne.


c) Novo društvo
Kao i mnogi njegovi suvremenici, Comte je vjerovao je svjedok krize i promjene "modernog društva".

Teološka i militaristička društva nestaju, a javlja se znanstveno-industrijsko društvo. Comte je vjerovao da je analizom povijesnih tijekova ustanovio kruti zakon ljudskog napretka. Napredak ljudskog duha, svijesti i znanja, smatrao je, nužno vode konačnom trijumfu industrijskog društva, a ta promjena znači i promjenu u ljudskim odnosima.

Vjerovao je da će obrazovanjem, propagandom i općim upoznavanjem s njegovim zakonom o tri stupnja razvoja društvo odustati od sebičnih interesa, da će društveni interes prevagnuti nad privatnim i da će moralne vrijednosti biti glavni regulator ponašanja ljudi. Vlasnici kapitala smatrat će sebe čuvarima javnog dobra, te će svojom dužnošću smatrati osiguranje rada, sredstava i obrazovanja za sve.

Smatrao je da se većina njegovih predviđanja već ostvaruje i da je samo pitanje trenutka i nepredvidivih zbivanja političkih revolucija da se ostvari novi poredak. Čak se potrudio predvidjeti organizaciju jednog takvog budućeg društva - sociokracije.

Buduće društvo će počivati na duboko humanim vrijednostima koje će se stjecati obrazovanjem i odgojem. Humanost će biti najviša vrijednost izjednačena s bogom u prijašnjim društvima, a bit će osnažena kultovima koji će poticati altruizam i znanstveni pogled na svijet.

Svaki dan u tjednu bit će posvećen nekoj znanosti (nedjelja humanizmu), a u godini će postojati 84 svečanosti u čast istaknutih znanstvenika. Za pojedince će postojati niz iskušenja koja će predstavljati kraj jedne i početak druge faze u obrazovanju.
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   24

Astronomi


Nalika Nyalin materi nyedhiyani link © 2000-2017
kontak
a.kabeh-ngerti.com
.. Home