Pojedinačno I opće u sociologiji


download 0.7 Mb.
jenengPojedinačno I opće u sociologiji
Kaca2/24
KoleksiDokumen
a.kabeh-ngerti.com > Ekonomi > Dokumen
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   24

Sociologija i antropologija
(Kulturna) antropologija je nastala iz studija sociologije, pa je mnogi danas i dalje smatraju dijelom sociologije. Početno je njezin predmet bio istraživanje malih, plemenskih zajednica.

  1. Studije Bronislawa Malinowskog na Trobrijandskim otocima u knjizi Argonauti zapadnog Pacifika primjer je pronalaženja socijalnog sustava u kaotičnim zbivanjima za neznanstveno oko.

  2. Studije Margaret Mead plemena u Polineziji donedavno su služile kao uzor sociološkog istraživanja kako različiti narodi na različite načine mogu oblikovati temperament i spolni identitet.

  3. Istraživanja sjevernoameričkih Indijanaca Ruth Benedict bila su primjer kako se tvore različiti obrasci ponašanja.

Značenje takvih antropoloških istraživanja navika i običaja plemena za sociologiju je bio tako velik da su antropolozi počeli tvrditi da je sociologija dio antropologije. Antropolozi se danas sve više bave proučavanjem velikih društava, pa i globalnih.
Sociologija i politologija
Politologija se razvila iz sociologije, ali je naglasak stavljala više na proučavanje politike i predviđanja vezana za izbor vlasti ili njezine postupke. U novije vrijeme je uspjela stvoriti neke važne modele političkog i socijalnog ponašanja koji se u sociologiji rijetko spominju. Riječ je o teoriji javnog izbora. Ona dokazuje da je za stranke koje se natječu za vlast razumno prije izbora pokušati prikazati svoja stajališta kao umjerenija negoli su to doista, kako bi dobile glasove neodlučne sredine, te da neka mala politička stranka, time što je jezičac na vagi pri odlučivanju o parlamentarnoj većini, može postići najveći uspjeh u vlasti, jer je njezin utjecaj bio presudan za odluku koja će stranka vladati. Teorija polazi od pretpostavke da se svi ljude rukovode sebičnim interesom, koji se mora uzeti u obzir kako bismo najbolje predvidjeli ishode interakcija pojedinaca i skupina.
Sociologija i biologija
U povijesti sociologije je bilo mnogo bioloških teorija poput rasističkih, socijaldarvinističkih itd. Danas se ponovno oživljavaju neki elementi biologizma u sociologiji u sociobiološkim ili ekološko-bihejvioralnim teorijama.

Sociobiolozi, npr. Edward Wilson, smatraju da je ljudska genetika barem dijelom odgovorna za oblike socijalne strukture te za razlike u motivima, dostignućima ili spolnim nagonima. Pokušavaju objasniti kako to da je brak gotovo univerzalna karakteristika svih društava, ili kako to da su muškarci obično ti koji udvaraju, a žene one kojima se udvara.

Bihejvioralni ekolozi, npr. Napoleon Chagnon pokušavaju objasniti kako to da se za vlast obično bore muškarci, i kako to da se u populaciji muškaraca s najizraženijim spolnim nagonom (15 - 30 godina) nalazi golema većina pojedinaca koje odlikuje riskantno ili devijantno ponašanje.

Evolutivna psihologija smatra da je u evolucijij ljudskog mozga značajnu ulogu odigrala socijalnost, tj. da je čovjek razvio prirodne mehanizme prilagodbe socijalnoj okolini. Stoga kad ljudima damo identične zadatke, jednom kao apstraktno-logičke, a drugi put kao rješavanje nekog socijalnog problema, kao u Wasonovu eksperimentu, ljudi u prosjeku tri puta bolje rješavaju zadatke sa socijalnim kontekstom.
Sociologija i psihologija
Imaju mnogo dodirnih točaka. Tijekom 20. st. velik je broj socioloških teorija proširivao područje psiholoških teorija, a katkada su se psihološke teorije izrađivale na temelju socioloških hipoteza.

Jedna takva teorija jest teorija relativne deprivacije, koja kaže da razina sreće pojedinca ne ovisi o njegovu bogatstvu, već će se pojedinci osjećati bolje ako imaju dojam da su i njihovi bližnji jednako ugroženi kao i oni, nego ako imaju dojam da se samo njima čini socijalna nepravda. Osjećaj ugroženosti i lišenosti (deprivacije) je relativan u odnosu prema skupini s kojom se pojedinac identificira. Interakcionizam je često isticao kako na oblikovanje ličnosti bitno utječe naše stajalište o tome kako nas drugi vide odnosno kako doživljavamo sebe u odnosu prema drugima.
Sociologija i ekonomija
Za klasike sociologije (Marx, Weber, Durkheim), veza između sociologije i ekonomije je bila nerazdvojiva. Tijekom 20. st. te su se dvije discipline sve više počele razlikovati, pa danas sociolozi često zanemaruju ekonomske aspekte socijalnog ponašanja koji bi trebali pripadati sociologiji (npr. demografija).

Danas je ekonomija stekla akademski status monopolističke znanosti - ona postavlja modele socijalnog kretanja i socijalna predviđanja, a kad ekonomska predviđanja zakažu, sociolozi se pozivaju u pomoć kako bi pomoću "lokalnih vrijednosnih sustava" objasnili zašto se ona nisu ostvarila.

Međutim ekonomist Gary Backer je dobio Nobelovu nagradu upravo za objašnjenja i predviđanja socijalnih činjenica kao što su raspodjela rada u braku, isplativost diskriminacije ili ulaganje u društveni kapital (obrazovanje) pomoću teorije racionalnog izbora. On je dokazivao kako se na gotovo sva socijalna ponašanja može primijeniti ekonomski princip isplativosti ili neisplativosti određenog ponašanja. Npr. razina kriminala pada proporcionalo ulaganju u policiju i obrnuto.
Zaključak
Demarkacijske crte razdvajanja disciplina u društvenim znanostima prilično su maglovite, no u doba kad su se te discipline osnivale i postizale akademski status, bilo je važno dokazati kako svaka od njih ima vlastito područje istraživanja, tj. kako postoje sui generis fenomeni dotičnog područja. Primjeri u sociologiji:

Durkheimova studija samoubojstva, u kojoj je pokušao dokazati kako samoubojstva nisu prirodan niti psihološki fenomen, već ovise o socijalnim uvjetima - integraciji pojedinca u društvo, njegovoj religioznosti...

Weberova studija Protestantska etika i duh kapitalizma u kojoj je pokušao dokazati kako fenomen kapitalizma ima veze s područjem društvenih odnosno religijskih vrijednosti, koje se manifestiraju kao ekonomska moć. Ekonomija je dakle manifestacija socijalnih vrijednosti.

2. ISTRAŽIVAČKI POSTUPCI U SOCIOLOGIJI
Američki sociolozi Phillips i Bonjeau tvrdili su početkom 70-ih godina 20. st. da se "sociolozi koriste s onoliko različitih istraživačkih metoda koliko socijalnih fenomena proučavaju". Bonjeau je 1967. u istraživanju članaka iz najboljih socioloških časopisa objavljenih zadnjih 20 godina, utvrdio da je u njima bilo 2609 pokušaja mjerenja različitih fenomena, a da su se istraživači pritom koristili sa 2080 različitih mjerila ili standarda. Od korištenih metoda samo se 28,3 % koristilo više od jednom, a samo 2,26 % više od 5 puta. Npr. u 21 studiji društvene kohezije koišteno je 18 različitih skala.
Model znanstvenog istraživanja i njegove faze


  1. Treba definirati problem istraživanja. Katkad ćemo pokušati istražiti sasvim neistražen fenomen, a katkad ćemo pokušati precizirati, dokazati ili opovrgnuti dijelove postojećih istraživanja.

  2. Treba proučiti postojeću literaturu ili istraživanja koja postoje o toj temi zato da ne ponavljamo tuđe dokaze i pogreške, te da usmjeri naše razmišljanje o izabranoj temi.

  3. Treba izraditi nekoliko preciznih hipoteza. Hiopoteze su informirana nagađanja o tome što bi moglo povezivati fenomene koje želimo objasniti. Pri formiranju "nulte" ili početne hipoteze nije potrebno utvrditi stupanj njene vjerojatnosti ili istinitosti. Katkad je bolje pretpostaviti upravo suprotno od onoga što smatramo istinitim - "negativna" hipoteza je katkad produktivnija. Značajno je da svaki korišteni termin ima "operacionalnnu definiciju", dakle da sve pojmove koje koristimo definiramo na precizan, tehnički način.

  4. Slijedi izrada plana istraživanja - kako ćemo prikupljati podatke, kojom ćemo se metodom istraživanja služiti i sl. Dobro je u plan uključiti izradu pilot-istraživanja kako bismo tesirali istraživanje.

  5. Slijedi izvedba samog istraživanja - tu dolazi do niza problema - sponzor nije platio, istraživači su oboljeli...

  6. Slijedi tumačenje rezultata - možda tek sada počinju problemi, a ponekad iz dobivenih podataka ne možemo ništa pouzdano zaključiti.

  7. Rezultati se objavljuju u knjigama, časopisima i sl., a drugi istraživači i javnost kritički razmatra dosege rezultata i zaključaka.

  8. To može biti početak nekog novog preciznijeg ili ekstenzivnijeg istraživanja.


Takav raspored faza istraživanja često je samo uputa kako bi istraživanje trebalo voditi, a ne govori nam gotovo ništa o tome kako se ona stvarno vode. Isto tako, u modelu je sasvim zanemarena uloga slučaja u dobivanju rezultata
Logika nastanka i logika opravdanja
Pri objavljivanju rezultata u časopisima rijetko se opisuju problemi i nedoumice kojima smo bili zaokupljeni pri istraživanju, ili pak preskakanja i križanja spomenutih faza. Rezultati se objavljuju ogoljeli od slučajnosti socijalne okoline i procesualnosti ili, ako već i sadržavaju takve detalje, to ne utječe na procjenu valjanosti ili istinitosti nalaza istraživanja. To nazivamo logikom ili kontekstom nastanka. Procjena valjanosti ili istinitosti pripada logici ili kontekstu opravdanja ili "rekonstruiranoj logici" znanstvenog istraživanja, koja posve zanemaruje kontekst u kojem se kretalo u istraživanje.
Vrste istraživačkih metoda
a) Terensko istraživanje ili participativno promatranje
Kad se služi ovom metodom, sociolog dulje vrijeme živi u skupini čije ponašanje i navike ispituje. Na taj način stječe detaljne podatke i uvide o vrijednostima, stajalištima i motivacijama ispitanika. Kako bi došao do tih podatatka, on mora ispitaniku objasniti koja je njegova uloga: zašto je došao u tu skupinu i kakve su mu namjere. Među socijalnim antropolozima postoje posebne "tehnike približavanja" pojedinim malim skupinama - sociolog dakle najprije mora steći povjerenje ispitanika kako bi doznao sve potankosti.


  • Mogućnost adaptacije novonastaloj situaciji - sociolog može promijeniti prvobitne namjere, sam bira vrijeme i primjerene ispitanike, može slijediti posebne tragove i sl.

  • To je gotovo jedina metoda kojom iz prve ruke možemo proučavati dubinska stajališta ispitanika.

    • Na taj se način mogu proučavati samo manje sredine.

    • Uspjeh najviše ovisi o sposobnosti istraživača da se uklopi u novu sredinu.

    • Ispitivač može postati neobjektivan na dva načina: tako da prihvati vrijednosti skupine koju istražuje, ili da zavara ispitanike o svojim namjerama i stvarnim sudovima. Npr. istraživanje scijentološke religije koje je proveo Roy Wallis. On se poslužio varkom da ga zanima nova religija kako bi ušao u sredinu koju želi kritički ispitati.

    • Ispitanici se mogu prema istraživaču drugačije ponašati i kreirati razne priče, ovisno o tome da li ga vide kao stranca, uljeza, siromaha ili bogataša - ako je ispitivač viši po rangu od ispitanika, ispitanik će često usklađivati svoja stajališta ispitivačevim očekivanjima.


b) Eksperiment
Eksperiment je postupak u kojem u vrlo specifičnim uvjetima testiramo neku znanstvenu pretpostavku ili hipotezu kako bismo dokazali da je došlo do određenog utjecaja na ponašanje ispitanika zbog izlaganja posebnim uvjetima.

Klasičan eksperiment izgleda ovako: po slučajnom uzorku izaberemo dvije skupine: kontrolnu i eksperimentalnu, potom pitamo obje skupine ista pitanja o određenoj temi o kojoj smo stvorili neku hipotezu, potom samo eksperimentalnoj skupini pokažemo propagandni film, te opet ispitamo obje skupine. Ako je došlo do značajne razlike u odgovorima dviju skupina, ispitivač će zaključiti da je do toga došlo zbog utjecaja eksperimentalnog stimulusa, te će to, ovisno o hipotezi, potvrditi ili opovrgnuti njegovu pretpostavku. Možemo i dodatno precizirati utjecaj eksperimentalnog stimulusa, primjerice tako da testiramo samo žene i samo muškarce, te utvrdimo postoji li razlika u utjecaju stimulusa s obzirom na spol.

Eksperiment u kojem se ispitanicima kaže da su dobili eksperimentalni stimulus, a zapravo su dobili samo neko neutralno sredstvo, zove se placebo eksperiment. Njima se utvrđuje odnos stvarnih i zamišljenih uzroka.
Pr.I. Dokazivanje utjecaja konformizma, sklonosti prihvaćanja vrijednosti koje prihvaća većina. Namješta se 10-ak "slučajnih" ispitanika koji su upoznati s eksperimentom i znaju što odgovoriti, te jedan pravi ispitanik. Svima se prikazuju dvije crte različite duljine. Svi namješteni ispitanici odgovaraju da su crte jednake duljine. Pravi ispitanik jest vidno zbunjen, ali i on odgovara isto, tj. pogrešno.

Pr.II. Eksperiment Phillipa Zombarda s umjetnim zatvorom, kojim je htio izmjeriti utjecaj pripisivanja socijalne uloge na stvarno ponašanje. Jednoj je skupini studenata rečeno da igraju ulogu čuvara, a drugoj zatvorenika. Ubrzo su se čuvari počeli ponašati agresivno i autoritativno, a zatvorenici apatično i pobunjenički, baš kao u stvarnom životu.
c) Ankete i ispitivanja javnog mnijenja
Postoji nekoliko anketnih metoda s obzirom na sredstva kojima ispitivač komunicira s ispitanicima. Anketa se sastoji od upitnika, tj. teksta s pitanjima, koji se ispitanicima može poslati poštom, objaviti u novinama, dati ispitivačima na terenu i sl.

Telefonske ankete su brze i jeftine, ali se u ozbiljnijim ustraživanjima ne smatraju pouzdanima.

Poštanske ankete se šalju ispitanicima poštom zajedno sa frankiranom kovertom za povratak ispunjene ankete. One su razmjerno jeftine, ali imaju 2 nedostatka: manjina ispitanika zaista vraća ispunjene upitnike, a k tomu najčešće ispunjene upitnike vraćaju oni koji su posebno motivirani za to područje ili se ne slažu s ispitivanjem i sl.

Tako se dobiva nereprezentativni uzorak ispitanika, što znači da rezultate takvog ispitivanja ne možemo generalizirati.

Najpouzdaniji podaci se dobivaju preko anketara, koji pristupaju ispitanicima, objašnjavaju im smisao ispitivanja i bilježe odgovore. Ova metoda ima 2 loše strane: iznimno je skupa, i rezultati bitno ovise o uvježbavanju anketara.
Ankete se razlikuju i po vrsti pitanja i vrsti uzorka.

Postoje 2 vrste pitanja. Otvorena pitanja su ona na koja ispitivač nije ponudio svoje odgovore, već ispitanik odgovara kako želi.

Zatvorena pitanja su ona na koje je ponuđen ograničeni broj odgovora kao "da", "ne", "ne znam". Ova vrsta pitanja se najčešće koristi, jer osiguravaju objektivni standard prebrojavanja ili procjene odgovora. Pri takvim pitanjima često se koriste i skale.
Uzorak je izabrana, reprezentativna podskupina ispitanika cijele skupine čiija stajališta želimo dobiti. Ako se dobro izabere uzorak, možemo već na temelju nekoliko stotina ili tisuća ispitanika dobiti pouzdane generalizacije o stajalištima cijele populacije koju ispitujemo. Naši bi rezultati bili 100% točni kada bismo ispitali sve pojedince u ispitivanoj skupini, no takvo bi istraživanje bilo tehnički teško ostvarivo, iznimno skupo, a i vremenski bi se teško moglo koordinirati, pa bi vremenska razlika u ispitivanju narušila pouzdanost rezultata.

Npr. 1936. nekoliko je američkih istraživačkih agencija provodilo istraživanje javnog mnijenja kako bi predvidjeli izbor predsjednika. Časopis Literary Digest imao je 2 milijuna ispitanika, ali je izbor rađen na temelju telefonskih knjiga i automobilskih tablica. Rezultat je bio smiješno pogrešan. Najbolje je izbor previdio George Gallup, na temelju mnogo manjeg, ali reprezenta-tivnijeg uzorka. Od tada su Gallup-istraživanja najuglednija istraživanja javnog mnijenja u svijetu.
Kako dobiti reprezentativni uzorak? Najčešća metoda dobivanja uzorka je stvaranje slučajnog uzorka - prvo stvaramo niz slučajnih brojeva, a potom s određenog popisa ljudi izdvojimo one s tim brojevima u nizu.

Slična metoda je stvaranje sistematsko-slučajnog uzorka, primjerice da izdvojimo svaku 15. osobu s popisa.

Ako nam je poznat udio neke populacijie u ukupnoj, a testiramo upravo obilježja koja se tiču takvog dijela populacije, možemo se koristiti stratificiranim slučajnim uzorkom.

Istraživači javnog mnijenja, radi uštede vremena i novca, često se koriste višestupanjskim uzorkom, koji se sastoji od odabira uzorka iz nekog već postojećeg uzorka. U tom slučaju se koriste prethodna istraživanja i odabiru oni dijelovi uzorka za koje se smatra da čine presjek svih dijelova prethodnog uzorka.

U kvotnom uzorku unaprijed je određena vrsta i broj ispitanika prema određenim kriterijima, npr. 10 oženjenih muškaraca od 30 do 40, 10 udovica iste dobi itd. Ovaj se uzorak koristi kada su prije ispitivanja poznata sva demografska obilježja populacije koju ispitujemo.
Jedna zanimljiva metoda slučajnog, ali nereprezentativnog uzorka je snowbailing, uzorak koji se sastoji od pojedinaca koje su predložili prethodni ispitanici. Tom se metodom obično koriste istraživači koji ne poznaju sredinu koju ispituju, pa im je preporuka prethodnih ispitanika jedini putokaz za daljnje ispitivanje.

Da se izbjegnu katastrofalni nesporazumi i promašaji, istraživači se obično koriste tzv. pilot studijama, ili "prvim pokušajem" ispitivanja, u kojem se testira metodološki aparat koji će se primijeniti na testiranje veće populacije, a često i smisao samog istraživanja. Često se pojavljuju problemi koje istraživači nisu predvidjeli: loša formulacija pitanja, nekompetentnost ispitanika da daju odgovor i sl.


  • Ankete se mogu lako klasificirati i analizirati.

  • Na temelju njih možemo dobiti razmjerno pouzdana predviđanja.

  • Pomoću njih možemo ispitivati stajališta većeg broja ljudi.

  • Provođenje anketa može biti prilika da se istodobno ispitaju mnoge varijable populacije, koje se kasnije mogu analizirati križanjem različitih kriterija.

    • U sociologiji često pokušavamo dati odgovor na "zašto-pitanja", a ankete nam najčešće ne mogu pružiti takve odgovore, jer su po prirodi jednostavne i relativno plitke.

    • Ankete nikada ne daju odgovore na pitanja o razlozima "suzdržanih", niti onih koji su odbili ispuniti upitnik.

1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   24

Astronomi


Nalika Nyalin materi nyedhiyani link © 2000-2017
kontak
a.kabeh-ngerti.com
.. Home