Pojedinačno I opće u sociologiji


download 0.7 Mb.
jenengPojedinačno I opće u sociologiji
Kaca1/24
KoleksiDokumen
a.kabeh-ngerti.com > Ekonomi > Dokumen
  1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   24
1. SOCIOLOŠKA IMAGINACIJA
Čini se da ćemo na raznolika Ijudska ponašanja, djela i ostvarenja teško moći primijeniti pojam "zakon" (u znanstveno-objašnjavalačkom smislu kao "logos" ili u normativnom smislu kao "nomos"), jer kada usporedimo tu raznolikost s bilo kojim oblikom zakona, uvijek će biti riječ o neprimjerenoj redukciji ljudskih sposobnosti. Svaka znanost, pa tako i sociologija, čini upravo to - ona pokušava bogatstvo pojavnih oblika stvarnosti svesti na određena načela odnosno zakonitosti.

No, sociolog ima dodatan zadatak: on svojim objašnjenjima utječe na stvarnost, te je njegov zadatak višestruk:

  1. mora pro­suditi u kojoj su rnjeri novi događaji, oblici ponašanja i djelovanja "isti" kao neki prethodni, a u kojoj su mjeri "novi" i dosad nepoznati - morati će odlučiti je li neki događaj tipičan ili pak na nj treba primijeniti neku drugu mrežu ili matricu

  2. on će morati odlučiti u kojoj su mjeri Ijudi marionete okolnosti, a u kojoj su mjeri autonomne osobe sposobne za vlastito razmišljanje i odlučivanje

  3. on će morati održavati ravnotežu između nepristranosti i angažmana, objektivnosti i potrebe za razumijevanjem detalja


Početkom 20. stoljeća u socijalnoj filozofiji se razvila teorija tumačenja ili tzv. hermeneutika. Hermeneutičari starije generacije (Dilthey, Weber) smatrali su da je u društvenim znanostima potrebno "uživljavanje" kako bi se postiglo točno razumijevanje ili tumačenje ljudskih djela, dakle postizanje objektivnosti pomoću uživljavanja. Hermeneutičari novije generacije (Heidegger, Gadamer, Rorty) tvrdili su da proces tumačenja moramo shvatiti kao proces samospoznaje - pri tumačenju drugih djela, zapravo se koristimo vlastitim prosudbama, interesima, vrijednostima i stajalištima i oni će se ogledati u tumačenju drugih - "drugi" su nam dakle samo sredstva za razumijevanje samih sebe, i nema smisla govoriti o "objektivnosti".
Pojedinačno i opće u sociologiji
Neki događaji, kao npr. napad na WTC 11. rujna 2001., utječu na sve nas, bili mi toga svjesni ili ne - na taj su događaj reagirali svi svjetski vođe, pa i hrvatski, hrvatska je vojska stavljena u stanje pripravnosti, cijene nekih artikala na svjetskom su tržištu porasle itd. Taj je događaj pokazao da su događaji u nekim udaljenijim krajevima svijeta dijelovi jedne guste i isprepletene socijalne mreže koju činimo i mi. Neki teoretičari (Mauss, Gurwitsch) takav događaj zovu totalnim fenomenom ili totalnom društvenom činjenicom, jer obuhvaća niz društvenih pitanja i odgovora, opisa i objašnjenja, pretpostavki, predrasuda, perspektiva i odluka. Za takve je događaje, kaže Geertz, potreban podroban opis, koji će uključivati sve razine objašnjenja, jer nijedno posebno područje ne iscrpljuje sve odgovore, odnosno jer je odgovor iz jednog opisa potreban za razumijevanje drugog.
Predmet i definicija sociologije
Predmet sociologije u širem smislu riječi jest sve što ljudi rade. Sociologija je znanstvena disciplina koja proučava Ijudska ponašanja koja se tiču drugih ljudi te djela kojima se stvaraju društveni odnosi i njihove manifestacije, poput institucija.

Sociologija proučava oblike institucionaliziranja društvenih odnosa u skupine, narode, klase i dr., načine na koji se takve skupine institucionaliziraju kao države, građanska udruženja, političke stranke, odnosno načine na koji se one pomoću određenih vrijednosti ili skupova ideja stvaraju i održavaju na životu.
Kako se ne mogu izravno "vidjeti", sve su društvene skupine u izvjesnom smislu zamišljene. Intenzitet veza među ljudima ovisi o tome koliko se članovi te veze ili skupine smatraju dijelom jedne cjeline, te skupina prestaje postojati ako je ljudi ne doživljavaju kao svoju, odnosno ako ne doživljavaju druge skupine kao cjelinu koja na njih djeluje nekom stvarnom ili zamišljenom prisilom.

Npr. brak je veza dvoje ljudi koja najčešće nema vanjskih manifestacija, ali time što obvezuje pojedince da djeluju na određen način i time što ga pojedinci doživljavaju kao nešto stvarno, on postaje stvarna činejnica koja se može analizirati kao empirijska činjenica. Emile Durkheim govorio je o takvim fenomenima kao o društvenim činjenicama - to je svaki način činjenja koji je u stanju na pojedinca vršiti vanjsku prisilu (kolektivna svijest, društvene struje i sve druge pravilnosti ponašanja kod kojih se ne radi o "svijesti", već o raširenosti pojedine pojave u društvu). Vanjska prisila je sve ono što kao ograničenje ili regulacija postoji u odnosima između ljudi.
Mikrosociologija i makrosociologija
Mikrosociologija je podvrsta sociologije koja se bavi malim skupi­nama, obiteljima, razredima, "klanovima". Mikroproblemi vezani su za odnose u tim malim skupinama, probleme u obiteljima, kriminalno ponašanje, samoubojstvo, alkoholizam, narkomaniju...

Međutim, mikrosociologija se češće definira prema metodama koje se koriste u analizi tih odnosa. Tipičan primjer mikrosocio-loškog istraživanja jest izrada tzv, sociograma, ideje do koje je došao američki sociolog Moreno.

Npr. ako profesor želi znati na koji način da po klupama rasporedi učenike u razredu, može ih zamoliti da na listiću papira napišu s kim bi najradije sjedili. Ako poveže crtama brojeve osoba koje su predale papirić s brojevima izabranih osoba, dobit će "sociogram", tj. strukturu razreda iz koje će se vidjeti imaginarne interakcije među učenicima.
Makrosociologija je vrsta sociologije koja se bavi globalnim druš­tvenim sustavima, odnosima među civilizacijama, kulturama, narodima, rasama, religijama... Obično se uz spomenute makrosociološkima nazivaju i populacijsko-demografski, militarizam i rat, ekonomska nejednakost i siromaštvo, rasizam, problemi školstva, zdravstva itd.

Makrosociološke teorije obično su vrlo općenite i nedovoljno specifične, te obično služe kao osnovna orijentacija u socijalnom prostoru i vremenu. Primjeri:

  1. Samuel Huntington je u knjizi Sukob civilizacija (4 godine prije rušenja WTC-a) tvrdio da će do glavnih sukoba u budućnosti dolaziti između religijski različitih civilizacija, pri čemu razlikuje 9 takvih civilizacija. No, ta je kategorizacija pregruba - tako po Huntingtonu katolička i protestantska religija predstavljaju jednu civilizaciju, a katoličke zemlje Južne Amerike ipak posebnu civilizaciju.

  2. Karl Marx je povijest podijelio prema klasnoj podjeli sredstava za proizvodnju na društveno ekonomske formacije primitivnog komunizma, robovlasništva, feudalizma, kapitalizma i socijalizma. No, i ta je kategorizacija pregruba - tako Kina ima komunistički društveni, a kapitalistički ekonomski poredak.

  3. Slično vrijedi i za podjele modernih i predmodernih društava Anthonyja Giddensa, koji predmoderna društva dijeli na lovačko-sakupljačka, stočarska i agrarna, te neindustrijske civilizacije.


Struktura i akcija
Raymond Boudon smatra da se sociologija bolje razumije ako se u obzir uzme tradicionalna podjela na sociologiju koja proučava strukture i cjeline i sociologiju koja proučava ljudske interakcije (akcijski pristup).

Prvi pristup polazi od ideje da ljudsko ponašanje nije slobodno - mi ne biramo naše želje i ciljeve, već su nam oni nametnuti našim odgojem, znanjima i biološkim nagonima. Takva ograničenja i usmjerenja mogu se prepoznati kao plod nekog poretka stvari koje čine određenu strukturu.

Strukturalizam se gradi na temeljnoj pretpostavci da se ljudska djelatnost može prepoznati kao rezultat pretpostavljenih društvenih struktura (van Krieken). Izraz struktura pretpostavlja stalnost u vremenu i trajnost ljudskog ponašanja čak i kada ljudi toga nisu svjesni. Kad se rodimo, naš životni pravac nije sasvim slobodan, već je određen danim okolnostima (društveni položaj, obiteljska i društvena situacija...), odnosno strukturama u koje upadamo i mimo naše volje.

Boudon smatra da je za takvo razumijevanje strukture najvažnija analiza cjeline u kojoj se prepoznaju odnosi elemenata. Razumijevanje cjeline jest u tome što se pojedinačna akcija razumije u smislu koji ima prema cjelini. Zato strukturalistički pristup kreće od ideje da su društva cjeline ili sustavi.
Djelovanje ljudi moguće je interpretirati vodeći računa o tome što ih pokreće, motivira, ograničava ili koči.

Max Weber definira sociologiju kao znanost o ponašanju, ali to veže za njegov subjektivni smisao. Djelovanjem nazivamo ljudsko ponašanje samo ukoliko onaj koji djeluje vezuje to ponašanje za neko subjektivno značenje. Društvenim djelovanjem nazivamo ono koje se temelji na smislu koji mu pridaju pojedinci.

Ovaj pristup polazi od pojedinca, koji je nositelj određenih osobina. U njegovoj su glavi formirane norme i vrijednosti kojih se drži, a koje su u njegovu ponašanju vodilje i ograničenja. On se ponaša prema svom programu, zadržavajući za sebe uvijek barem marginalnu slobodu izbora.
Sukob ovih dvaju pristupa nalazimo i u metodologiji. Strukturalisti će biti usredotočeni na makro skalu, na pravilnosti ponašanja ljudi u sličnim uvjetima. Za njih je stvarnost čvrsta društvena činjenica s kojom se moramo suočiti. Interakcijska orijentacija, koja se temelji na weberovskom pokušaju rekonstrukcije tuđih motiva, smatra da je ljudska akcija izabrana, stvorena i mogla bi biti drukčija da su to pojedinci htjeli.

Stoga će se te dvije orijentacije pri objašnjenju istih fenomena koristiti različitim metodama. Npr. pri objašnjenju kriminalnog recidivizma, ponavljanja kriminalne aktivnosti i povratka zatvorenika u zatvor ubrzo nakon otpuštanja. Strukturalisti (makro ili eksternalistički sociolozi) će ga pokušati objasniti karakteristikama općeg društvenog sustava - zatvorenici se vraćaju u sredinu u kojoj nema posla, pa je logično da će posegnuti za kriminalom. Interakcionisti (mikro ili internalistički sociolozi) će taj problem istražiti tako da će ispitati kako pojedinci sami objašnjavaju tu činjenicu, kakva je njihova slika samih sebe itd.

Kako bi dokazali da je njihova hipoteza točna, oni će se koristiti različitim istraživačkim metodama. Prvi će se služiti metodama prirodnih ili tvrdih znanosti - ankete, eksperiment, sistematsko proučavanje. Drugi će se koristiti kvalitativnim metodama - etnografske studije, sudioničko promatranje, interpretativne životne povijesti.
Sociologija i pravo
Pravna znanost i sociologija dva su višestruko isprepletena područja. Od samih početaka sociologije kao znanosti sve su glavne sociološke perspektive razmatrale fenomen prava. Prije nastanka sociologije kao znanosti, objašnjenja društva i objašnjenja prava nisu se razdvajala. Kada Platon, Aristotel, Ciceron, Epikur, Justinijan ili kasnije Toma Akvinski, Spinoza ili Montesquieu pišu o pravu, oni često misle o onome što je predmetom sociologije - društvu, djelovanju ljudi, njihovoj socijalnoj konstituciji.

Veliki sociolozi Marx, Weber, Durkheim, Tönnies i Simmel bili su pravnici. Neki istaknuti sociolozi, kao Gabriel Tarde, imali su velika iskustva u praktičnoj primjeni prava.

Durkheim je svoju teoriju društvene solidarnosti oblikovao i kao analogiju pravnoj teoriji o porijeklu i kategorizaciji sankcija, a Weber je veliki dio svoje glavne knjige Privreda i društvo posvetio sociologiji prava.

Važni suvremeni teoretičari (Luhmann, Habermas) posvetili su središnje dijelove svojih studija pravu, a veliki filozofi današnjice (Rawls, Walzer) zadržavaju čvrstu vezu s pravom.
Do razdvajanja prava i sociologije došlo je uslijed jedne povijesne okolnosti razvoja pravne znanosti. U nastojanju da se iz pravne teorije izbace svi elementi metajuridičkih znanja (pogotovo političke i filozofske predrasude), nastala je potreba za nastankom čiste pravne znanosti, pročišćene od svih političkih ideologija i elemenata prirodnih znanosti.

Jedini predmet takve pravne znanosti su pravne norme. Svaka norma izvodi se iz više norme i ta čista struktura važećih, pozitivnih normi jedini je predmet pravnih znanosti.

Na taj način je pravna znanost podigla barijeru prema ostalim društvenim znanostima - ekonomiji, sociologiji, filozofiji, povijesti, no takva odvojenost nije mogla dugo trajati. Ustavno pravo bez političkih znanosti, obiteljsko pravo bez sociologije obitelji itd. ne pretvaraju se u čistu pravnu znanost, već u čistu intelektualnu igru. Paralelno uz mnoge grane prava nastale su sociološke inačice: sociologija uprave uz upravno pravo, sociologija obitelji uz obiteljsko pravo. Mnoge od njih su stekle status posebnih područja naizgled nevezanih uz sociologiju, a tek tangencijalno uz pravo.

Mnogima se učinilo da su sociologija i pravo dva sasvim odvojena područja u čemu je sociologija samo pomoćna disciplina prava koja raspolaže istraživačkim metodama prikupljanja podataka koji su korisni za pravnu analizu, jer sociologija daje odgovor na pitanje o stvarnoj učinkovitosti pravnih normi. Sociologija prava pravo ne proučava u njegovu čistom obliku, već kao stvarnu društvenu činjenicu. Predmet interesa su uvjeti stvaranja normi, sociološki izvori normi ili empirijske analize učinaka prava.

Nastale su nove discipline i područja koji su poricali da postoji posebno područje prava i posebno područje sociologije. Npr. američka pravna teorija poznaje područje Jurispriudence koje nije niti posebna pravna znanost, niti pravna filozofija, niti pravna sociologija, već sve to zajedno.

U europskoj pravnoj tradiciji sociologija prava je prividno zadržala naziv, ali je promijenjena njena ambicija i doseg. Ambicija današnje sociologije prava je biti socijalna teorija prava, a ne usputna metodološka nadopuna, a predmet istraživanja nije više samo empirijska analiza izvora i učinaka prava, već mnoga područja vezana s pravnim postupcima. Najvažnije od svega je izlazak teorija o pravu iz "singulara", stanja u kojem se zamišlja samo jedan pogled na pravo, i situacija u kojoj je pozitivno pravo samo jedan odvjetak pravne znanosti. Nastojanje je formulirati različite perspektive o pravu kao podlogu za razumijevanje fenomena. U tom smislu govori se o juridizaciji socijalnih disciplina i sociologizaciji pravnih disciplina.
Sociologija i filozofija
Mnoge su društvene znanosti nastale iz filozofije, ali ta povezanost sve više slabi.

August Comte, osnivač sociologije, pružio je shemu razvoja uma, prema kojoj se on razvija od teološke preko metafizičke u pozitivnoznanstvenu fazu. Ta je shema nalik na mnoge prosvjetiteljske sheme razvoja uma i društva, no danas su te teorije uglavnom stvar povijesti.

Međutim, uzmimo primjer teorije Nicoloa Machiavellia iz 16. st., koja se smatra filozofskom. Machiavelli u knjizi Vladar pokušava pružiti praktična načela vladavine - što znači dobro vladati. On je renesansnim vladarima preporučivao uglavnom brutalne metode, po čemu se ta teorija pod nazivom makjavelizam danas koristi za određen, brutalni tip vlasti. No pitanje o tome što znači dobro vladati aktualno je sociološko i politološko pitanje, a makjavelizam stoga u sociologiji služi kao opis jedne vrste vlasti.
Sociologija i povijest
Sociologija je nekoć bila zamišljena kao "logija", disciplina koja će utvrđivati zakonitosti društvenog razvoja kroz povijest. Stoga su prvi sociolozi tražili te pravilnosti u povijesnome tijeku. Danas ta zadaća sociologije, prema kojoj bi povijest trebala sakupljati podatke, a sociologija ih kategorizirati i stvarati generalizacije, više nije u prvome planu.

Današnju vezu povijesti i sociologije možemo iliustrirati suvremenijom teorijom tzv. Annales škole, čiji su predstavnici Le Goff, Bloch i Braudel. Oni smatraju da nije dovoljno proučavati samo povijesne događaje, datume zbivanja i biografije velikih ličnosti, već je za potpuniju sliku jednog razdoblja potrebno pružiti brojne detalje svakodnevnog života u razdoblju koje opisujemo.

Npr. Emmanuel le Roy Ladurie u studiji Saint Simone i dvor Luja XIV. detaljno opisuje razna pravila socijalne hijerarhije. Premda se studija smatra povjesničarskom, pokazuje tipičan sociološki interes za detalje, hijerarhiju vrijednosti, odnos moći u svakodnevnom životu.

U pravnom obrazovanju, tradicionalno povijesni predmeti (rimsko pravo, opća povijest) imaju značajnu ulogu ne samo kao izvor znanja, već sa zadatkom da ponude razumijevanje dinamike i dijalektike prava, njegova razvoja u određenom kontekstu.
  1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   24

Share ing jaringan sosial


Astronomi


Nalika Nyalin materi nyedhiyani link © 2000-2017
kontak
a.kabeh-ngerti.com
.. Home